U gradovima diljem Afrike, Azije i Latinske Amerike kućanstva koja se bore sa siromaštvom i slabim javnim uslugama sve više spaljuju plastični otpad kako bi osigurali gorivo za pripremu hrane, grijanje domova i zbrinjavanje smeća, pokazala je studija koju je objavio portal plasticsnews.com.
Istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Communications, otkrilo je da je ta praksa daleko raširenija nego što je prethodno dokumentirano, a sve je rezultat kombinacije nedostupne čiste energije, rastuće količine plastičnog otpada i nedostatka pouzdanog sustava prikupljanja otpada u urbanim područjima regije Global South.
Anketa provedena među više od 1000 lokalnih stručnjaka iz 26 zemalja pokazala je kako je otprilike svaki treći ispitanik bio svjestan da kućanstva koriste plastični otpad kao gorivo, dok je 16% njih reklo da su sami spaljivali plastiku za kućanske potrebe.
Iako je odavno poznato da se plastika neformalno spaljuje na otvorenim odlagalištima otpada, studija ističe rastuću praksu u kućanstvima. Plastični otpad se obično koristi ne samo za paljenje vatre, već i kao djelomično ili zamjensko gorivo za kuhanje i grijanje, često pomiješana s drvom, ugljenom ili drugim tradicionalnim gorivima.
Čini se da praksa služi dvostrukoj svrsi: zadovoljavanju energetskih potreba uz istovremeno zbrinjavanje nagomilanog plastičnog otpada koja kućanstva ne znaju drugačije odgovarajuće zbrinuti.
Ispitanici su izvijestili da se najčešće spaljuju pakiranja hrane, plastične vrećice i ostali materijali za pakiranje, obično izrađeni od PET-a i PP-a. Spaljuju se u tradicionalnim pećima koje nisu dizajnirane za rukovanje plastikom i mogu ispuštati vrlo otrovne emisije plinova.
Studija je pronašla snažne veze između spaljivanja plastike i strukturnih čimbenika, a ne individualnih preferencija. Kućanstva češće spaljuju plastiku tamo gdje su čista goriva poput plina ili struje preskupa, gdje nedostaju usluge prikupljanja otpada ili su nedostupne i gdje se nakupljaju velike količine plastičnog otpada, ali se ne prikupljaju.
Spaljivanje plastike češće je prijavljivano u zemljama s niskim prosječnim dohotkom, a posebno je rasprostranjeno u podsaharskoj Africi, iako je dokumentirano u zemljama koje čine regiju Global South uključenima u istraživanje.
Većina ispitanika bila je dobro svjesna opasnosti. Preko 60% njih složilo se da spaljivanje plastike predstavlja ozbiljne rizike, uključujući toksično onečišćenje zraka, opasnost od požara te kontaminaciju hrane i vode. Žene, djeca i starije odrasle osobe smatrane su posebno ranjivima zbog veće izloženosti unutar doma.
Unatoč toj svijesti, kućanstva nastavljaju s praksom jer su alternative ograničene ili si ih ne mogu priuštiti.
Na pitanje o rješenjima, ispitanici su dosljedno rangirali poboljšano prikupljanje i gospodarenje otpadom kao najučinkovitiji način smanjenja spaljivanja plastike, a slijedi ih bolji pristup pristupačnoj čistoj energiji. Kampanje za podizanje svijesti smatrane su korisnima, ali same po sebi nedovoljnima.
Studija sugerira da bi zabrane korištenja plastike ili spaljivanja na otvorenom mogle imati negativne posljedice ako se uvedu bez proširenja usluga, potencijalno potičući više spaljivanja u zatvorenom prostoru gdje su zdravstveni rizici veći.
Kako gradovi na globalnom jugu nastavljaju brzo rasti, autori upozoravaju da bi spaljivanje plastike moglo postati češće ako se brzo ne poboljšaju sustavi upravljanja otpadom i pristup energiji.
