Potrošači u organizme godišnje unose oko 130 mg mikro- i nanoplastike, što je ekvivalentno milijardama čestica, pokazalo je izvješće EarthActiona i rePurpose Globala, a prenosi portal esmmagazine.com. To znači da u hranu putem plastične ambalaže svake godine ulazi otprilike 1.000 tona mikroplastike.
Izvješće From Pack to Plate također je naglasilo da ta brojka raste, a potrošači koji često koriste plastiku unose u prosjeku više od jednog grama godišnje.
Julien Boucher, voditelj istraživanja i suizvršni direktor EarthActiona, komentirao je: “Godinama se rasprava o mikroplastici usredotočila na onečišćenje okoliša. Sada znamo izravan put do ljudske izloženosti putem hrane koju jedemo svaki dan.”
Predvidljiv izvor
Izvješće je otkrilo da, iako ambalaža nije najveći izvor mikroplastike po masi, u usporedbi s drugim izvorima, poput trošenja automobilskih guma, sintetičkog tekstila ili boja, ona predstavlja ključni put za ljudsku konzumaciju putem hrane i pića.
EarthAction i rePurpose Global naglasili su da je izloženost ambalaži predvidljiva i stoga se može smanjiti.
Izbor materijala igra značajnu ulogu, pri čemu boce od polietilen tereftalata (PET) čine otprilike jednu trećinu ukupne izloženosti povezane s ambalažom.
Kruta PET ambalaža za hranu i fleksibilna polietilenska (PE) ambalaža također doprinose velikom udjelu, dok višeslojna ambalaža čini manji udio.
Osim toga, određeni elementi dizajna, uključujući čepove, zatvarače i višekomponentne strukture, također mogu doprinijeti izloženosti mikroplastici trenjem, dok uvjeti u fazi upotrebe nude dodatnu varijabilnost.
Vanjski čimbenici, kao što su sunčeva svjetlost i UV izloženost, mogu povećati oslobađanje čestica i do dva reda veličine. Zagrijavanje vrućim punjenjem ili mikrovalnom pećnicom također može oslabiti ambalažu i povećati oslobađanje čestica.
Zdravstveni rizici
Izvješće “Od pakiranja do tanjura” također je naglasilo povezane zdravstvene rizike konzumacije mikroplastike.
Na svakih 100-200 mg unesene mikro- i nanoplastike, može se prenijeti i otprilike 50 mg kemikalija, uključujući tvari koje ometaju endokrini sustav i kancerogene tvari.
Veliki broj čestica manji je od 150 mikrometara i stoga može prijeći stanične barijere i ući u biološke sustave. Međutim, trenutni propisi o pakiranju hrane ne bave se tim rizicima.
Izvješće potiče industriju da ograniči izloženost UV zračenju, redizajnira čepove i zatvarače za pakiranje te testira materijale u realnim uvjetima upotrebe.
Svanika Balasubramanian, glavna direktorica za kružnost i osnivačica rePurpose Globala, rekla je: “Podaci jasno pokazuju jednu stvar: bolji izbori na izvoru ambalaže mogu spriječiti da milijarde čestica dođu do hrane prije nego što uopće dođe do potrošača. Relativno mali broj formata pakiranja i uvjeta u lancu opskrbe potiču najveću izloženost što znači da industrija ima stvarnu priliku i odgovornost redizajnirati sustave pakiranja kako bi smanjila te emisije.”
