Europska industrija recikliranja plastike suočava se s ozbiljnim tržišnim izazovima koji dovode u pitanje ostvarenje ciljeva kružnoga gospodarstva. Prema podacima udruženja Plastics Recyclers Europe, u posljednje tri godine izgubljeno je oko milijun tona kapaciteta za recikliranje. Na problem je upozorila Anna Roeb iz njemačkog Saveznog udruženja za sekundarne sirovine i gospodarenje otpadom (bvse) na Forumu za kružno gospodarstvo koji je organizirala njemačka organizacija NABU u Berlinu, prenosi portal packaging-journal.de.
Na skupu su predstavnici gospodarstva, industrije recikliranja i organizacija za zaštitu okoliša raspravljali o budućnosti recikliranja plastike. U svojem je izlaganju Roeb naglasila da industriji ne nedostaju ni tehničko znanje ni kapaciteti za preradu, već prije svega stabilno tržište za proizvode dobivene recikliranjem.
Jedan od ključnih problema predstavlja cjenovna konkurencija između primarne i reciklirane plastike. Troškovi recikliranja ovise o prikupljanju, sortiranju i obradi otpada te potrošnji energije, dok cijene primarne plastike uvelike ovise o kretanjima na međunarodnim tržištima sirovina.
Koliko razlike u cijenama mogu varirati, pokazuju podaci tržišne analitičke kuće ICIS. U kolovozu 2026. razlika između cijene primarnog i recikliranog polietilena visoke gustoće (HDPE) iznosila je 125 eura po toni. Ranije tijekom godine, pod utjecajem geopolitičkih okolnosti, dosegnula je čak 1.140 eura po toni.
Takve oscilacije otežavaju reciklerima planiranje poslovanja i donošenje investicijskih odluka. Iz udruženja bvse stoga zagovaraju snažnije povezivanje potražnje za recikliranim materijalima s kretanjem cijena nafte, kako bi se smanjila neizvjesnost na tržištu.
Pad prihoda i rast ovisnosti o uvozu
Posljedice nepovoljnih tržišnih uvjeta već su vidljive u poslovnim rezultatima industrije. Prema podacima udruženja Plastics Recyclers Europe, prihodi industrije recikliranja plastike u 2024. godini pali su za 5,5 posto.
Zatvaranje pogona pritom ne znači samo gubitak proizvodnih kapaciteta nego i gubitak stručnog znanja koje je teško brzo nadomjestiti. Time se smanjuje industrijska baza potrebna za ostvarivanje europskih ciljeva recikliranja, upozorava Roeb.
Istodobno raste važnost uvoza recikliranih materijala. Prema podacima udruženja Plastics Europe, u Europi je tijekom 2024. proizvedeno oko 8,7 milijuna tona plastike iz kružnih izvora, što je činilo 15,8 posto ukupne proizvodnje plastike. Uvoz je u isto vrijeme pokrivao 19 posto potražnje europskih prerađivača za takvim materijalima.
Takav razvoj otvara i pitanje gdje će se u budućnosti ostvarivati dodana vrijednost – u europskoj industriji recikliranja ili kod inozemnih dobavljača. Udruženje bvse zato poziva na ujednačene standarde za materijale proizvedene u Europi i one iz uvoza, uz učinkovite kontrole i provjerljive dokaze o njihovoj kvaliteti i svojstvima.
Regulatorni ciljevi bez tržišne potpore
Poseban izazov predstavlja vremenski raskorak između trenutačnih tržišnih uvjeta i budućih zakonskih obveza. Europska uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR) od 2030. godine predviđa obvezne minimalne udjele recikliranog sadržaja za određene vrste plastične ambalaže.
Međutim, poduzeća koja se bave recikliranjem već danas moraju odlučivati o ulaganjima potrebnima za ispunjavanje budućih zahtjeva. Ako potražnja za recikliranim materijalima ostane slaba, profitabilnost će biti pod pritiskom, investicije će se odgađati, a dio postojećih kapaciteta mogao bi se ugasiti.
Problem je u tome što bi potražnja mogla snažnije porasti tek kada zakonske obveze stupe na snagu, a tada možda više neće biti dostupni potrebni pogoni i tehnologije. Zato je, ističu u bvseu, industriji već sada potrebno poslati jasne i pouzdane tržišne signale.
Potrebni su stabilna potražnja i dugoročni uvjeti poslovanja
Kako bi se tržište recikliranih materijala stabiliziralo, udruženje bvse predlaže uvođenje obvezujućih kvota za korištenje recikliranih sirovina, snažnije uključivanje recikliranih materijala u javnu nabavu te poticanje njihova korištenja kroz ekološko oblikovanje proizvoda.
Među ostalim prioritetima navode se pouzdani uvjeti otkupa, konkurentne cijene energije, smanjenje administrativnog opterećenja i veća predvidljivost investicijskih uvjeta. Istodobno je potrebno unaprijediti kvalitetu odvojenog prikupljanja i sortiranja otpada te dizajn proizvoda prilagoditi zahtjevima recikliranja kako bi se osigurale kvalitetnije sirovine za daljnju preradu.
„Ponuda postoji – sada nam je potrebna potražnja”, sažela je Anna Roeb ključni problem europske industrije recikliranja.
Poruka industrije jasna je: ostvarenje europskih ciljeva kružnoga gospodarstva neće ovisiti samo o propisanim udjelima recikliranog sadržaja i tehničkim mogućnostima prerade. Za dugoročno održiv sustav potrebno je stvoriti tržišne uvjete u kojima će se ulaganje u recikliranje isplatiti, a potražnja za recikliranim materijalima biti dovoljno stabilna da očuva postojeće i potakne razvoj novih kapaciteta.
