Spremnost potrošača da plate više za održiviju ambalažu ponovno raste. Prema novom istraživanju konzultantske kuće Simon-Kucher & Partners, koje prenosi portal packaging-journal.de, čak troje od petero potrošača spremno je prihvatiti višu cijenu proizvoda zbog ekološki prihvatljivije ambalaže. Pritom su mlađi potrošači znatno spremniji izdvojiti više, što upućuje na rastuću osviještenost o zaštiti okoliša među mlađim generacijama.
Unatoč većem prihvaćanju više cijene, prostor za cjenovnu premiju održive ambalaže i dalje je ograničen. Oko 60 posto njemačkih potrošača načelno prihvaća nadoplatu za održiviju ambalažu proizvoda, što je šest postotnih bodova više nego godinu ranije.
To pokazuje istraživanje „Sustainable Product Packaging“ koje je provela globalna konzultantska kuća Simon-Kucher. Istodobno, potrošači postavljaju jasne granice kada je riječ o tome koliko su spremni dodatno platiti. Tako bi njih 30 posto za proizvode u održivijoj ambalaži pristalo izdvojiti najviše pet posto više u odnosu na ukupnu cijenu proizvoda.
“Proizvođači ograničenu spremnost potrošača na dodatno plaćanje ne bi trebali odmah promatrati kao prepreku. Održivija ambalaža može osjetno povećati vrijednost cjelokupnog proizvoda, dok dodatni troškovi često ostaju podnošljivi”, ističe dr. Daniel Bornemann, Senior Partner u Simon-Kucheru.
Sve veći jaz između generacija
Razlike među dobnim skupinama pritom su vrlo izražene. Dok je čak 83 posto mlađih od 25 godina spremno platiti više za održiviju ambalažu, isto vrijedi za tek 51 posto potrošača starijih od 54 godine. Jaz između tih dobnih skupina od 2025. godine povećao se za 12 postotnih bodova.
“Dobne se skupine sve više udaljavaju, što proizvođačima dodatno otežava komunikaciju brenda i određivanje cijena”, kaže Mark-Daniel Rentschler, Senior Director u Simon-Kucheru.
Što potrošači prepoznaju kao održivu ambalažu?
Pri donošenju odluke o kupnji važnu ulogu ima i način na koji potrošači prepoznaju održiviju ambalažu. Gotovo polovica ispitanika, njih 49 posto, održivost prvenstveno povezuje s korištenjem što manje materijala. Važan kriterij su i jasno razumljive upute o pravilnom odvajanju i recikliranju ambalaže.
S druge strane, službene oznake i certifikati povezani s okolišem imaju nešto manju ulogu – prepoznaje ih 26 posto potrošača. Istodobno, 12 posto ispitanika navodi kako održivu ambalažu ne može pouzdano prepoznati.
“Ono što potrošači ne prepoznaju odmah, u konačnici ne donosi vrijednost”, objašnjava Stephanie Sparber, Senior Director u Simon-Kucheru.
Potrošači načelno podržavaju i političke mjere usmjerene na smanjenje ambalažnog otpada, no preferiraju ciljana rješenja. Istraživanje pokazuje da je prihvaćanje manje kada određena mjera izravnije utječe na svakodnevni život ili praktičnost.
Najveću podršku, od 37 posto, imaju zabrane određenih vrsta jednokratne ambalaže, dok 35 posto ispitanika podržava propise kojima bi se smanjila količina praznog prostora u ambalaži. Proširenje sustava povratne naknade na druge vrste ambalaže ima osjetno manju podršku, od 25 posto.
“Nisu sve mjere jednako uvjerljive potrošačima. Za kompanije je ključno regulatorne zahtjeve pretvoriti u rješenja koja su potrošačima razumljiva i primjenjiva u svakodnevnom životu”, ističe Sparber.
Cjenovni pritisci ne mijenjaju prioritete
Inflacija, visoke cijene energije i geopolitičke napetosti zasad ne znače da potrošači održivu ambalažu stavljaju u drugi plan. Za njih 71 posto to je pitanje koje im je i dalje jednako važno kao prije ili čak važnije.
“Cjenovni pritisak ne mijenja prioritete. Proizvođači moraju dodatnu vrijednost održive ambalaže komunicirati toliko jasno da privuku i one potrošače koji još nisu donijeli odluku”, zaključuje Bornemann.
Kliknite za najnovije vijesti, analize i istraživanja u vašem sandučiću!
