Od 12. kolovoza službeno počinje primjena niza mjera propisanih Uredbom o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR), čime one postaju pravno obvezujuće. Portal packagingeurope.com stoga donosi pregled najvažnijih novih zahtjeva, od Izjave o sukladnosti do ograničenja za PFAS.
Izjava o sukladnosti
Od danas poduzeća moraju osigurati pravno obvezujuću Izjavu o sukladnosti (Declaration of Conformity – DoC) za svaku ambalažu koju stavljaju na tržište Europske unije.
Za detaljan pregled zahtjeva potrebno je pogledati članak 39. i Prilog VIII. Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu. Ukratko, Izjava o sukladnosti mora dokazivati da ambalaža ispunjava relevantne zakonske zahtjeve koji se odnose na reciklabilnost, udio recikliranog materijala, ponovnu uporabu, smanjenje količine ambalaže, prazan prostor i druge zahtjeve.
Za svaki format, materijal i konfiguraciju ambalaže potrebna je zasebna Izjava o sukladnosti. Dokumentacija mora sadržavati naziv i adresu proizvođača, izjavu o preuzimanju isključive odgovornosti te jedinstveni identifikacijski broj koji omogućuje praćenje.
Dio koji se odnosi na identifikaciju ambalaže mora sadržavati podatke o vrsti i materijalu ambalaže te broj serije ili serijski broj. Također mora sadržavati izjavu o sukladnosti koja se izravno poziva na relevantne odredbe Uredbe, odnosno članke 5. do 12., kao i potpis s mjestom i datumom izdavanja.
Poduzeća se mogu koristiti i oglednim primjerom Izjave o sukladnosti, koji je predstavio Adrian Reyes, osnivač i direktor tvrtke Emission Core.
Među korisnim savjetima ističe se važnost matrice primjenjivosti, kojom subjekti na tržištu moraju deklarirati usklađenost sa zahtjevima koji su na snazi na datum izdavanja dokumenta. Cilj je spriječiti pretjerano ili nedovoljno deklariranje zahtjeva PPWR-a. Reyes pritom upozorava da će, ako je matrica pogrešna u bilo kojem smjeru, biti pogrešan i sam dokument.
Nova Izjava o sukladnosti mora se izraditi svaki put kada se ambalaža izmijeni na način koji može utjecati na njezinu usklađenost sa zakonskim zahtjevima.
Ograničenja za određene tvari
Prema članku 5. PPWR-a, poduzeća ne smiju stavljati na tržište EU-a ambalažu koja dolazi u dodir s hranom ako koncentracija PFAS-a doseže ili premašuje sljedeće vrijednosti:
- 25 ppb za bilo koji pojedinačni PFAS, mjeren ciljanom analizom PFAS-a (pri čemu su polimerni PFAS-i isključeni iz kvantifikacije);
- 250 ppb za zbroj PFAS-a utvrđen ciljanom analizom PFAS-a, uz prethodnu razgradnju prekursora kada je to primjenjivo (polimerni PFAS-i isključeni su iz kvantifikacije);
- 50 ppm za PFAS-e, uključujući polimerne PFAS-e. Ako ukupna koncentracija fluora prelazi 50 mg/kg, proizvođač, uvoznik ili daljnji korisnik, kako su definirani relevantnim odredbama Uredbe (EZ) br. 1907/2006, na zahtjev mora proizvođaču ili uvozniku dostaviti dokaz o količini fluora izmjerenog kao sadržaj PFAS-a ili drugih tvari koje nisu PFAS, kako bi se mogla izraditi tehnička dokumentacija propisana Prilogom VII. PPWR-a.
Ovaj zahtjev izazvao je brojne polemike. Još su u travnju čelnici nekoliko industrijskih kompanija zatražili od Europske komisije odgodu početka primjene kako bi se prethodno riješila tehnička, pravna i metodološka pitanja. S tim se prijedlogom, međutim, nisu složili svi predstavnici industrije.
Koalicija veletrgovaca i trgovaca na malo predvođena organizacijom EuroCommerce također je zatražila 12-mjesečno prijelazno razdoblje, tijekom kojega poduzeća ne bi bila kažnjavana zbog prilagodbe novim zakonskim zahtjevima, uključujući ograničenja za PFAS. Nijedan od tih zahtjeva nije prihvaćen.
Obavijest Europske komisije objavljena u lipnju 2026. pojasnila je da na razini EU-a još ne postoji harmonizirana metodologija za izračun prisutnosti PFAS-a u ambalaži za kontakt s hranom. Komisija je umjesto toga preporučila postupni pristup koji uključuje kvantifikaciju ukupnog fluora i izravnu analizu ukupnih oksidabilnih prekursora.
Istodobno je pojašnjeno da ambalažu koja prelazi dopuštenu granicu PFAS-a, ali je proizvedena prije 12. kolovoza 2026., nije potrebno povlačiti s tržišta.
U nedavno objavljenom dokumentu s često postavljanim pitanjima (FAQ) Europska komisija dodatno je pojasnila da nakon 12. kolovoza 2026. zahtjevi za „smanjenje opasnih tvari ili pripravaka i dokazivanje sukladnosti” prema normi EN 13428:2004 više ne mogu sami po sebi stvarati pretpostavku sukladnosti.
Razlog je u tome što navedena norma ne uzima u obzir širi pristup PPWR-a utjecaju ambalaže tijekom cijelog životnog ciklusa, uključujući ponovnu uporabu, recikliranje i kemijsku sigurnost, umjesto da se usredotočuje samo na zbrinjavanje ambalaže nakon uporabe. Također ne obuhvaća prošireni opseg opasnih svojstava predviđen PPWR-om.
Ipak, Komisija u FAQ dokumentu navodi da se postojeća norma EN 13428:2004 može koristiti sve dok ne bude dostupna ažurirana harmonizirana norma.
Reciklabilnost
Od danas se primjenjuje i članak 6. stavak 1. PPWR-a, prema kojem sva ambalaža stavljena na tržište mora biti reciklabilna.
To znači da ambalaža mora biti projektirana tako da se može reciklirati, pri čemu se moraju moći koristiti sekundarne sirovine usporedive kvalitete s primarnim sirovinama. Osim toga, ambalaža mora biti moguće odvojeno prikupiti, razvrstati u odgovarajuće tokove otpada bez njihova onečišćenja te reciklirati u velikim razmjerima.
Europska komisija, međutim, kriterije za dizajn za recikliranje (Design for Recycling) mora donijeti najkasnije do 1. siječnja 2028.
Do njihova donošenja, Adrian Reyes navodi da se poduzeća pri procjeni usklađenosti mogu osloniti na normu EN 13430 i okvir Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu kako bi procijenila svoju usklađenost sa zahtjevima PPWR-a.
Komentirajući nove mjere u cjelini, europska povjerenica za okoliš, vodnu otpornost i konkurentno kružno gospodarstvo Jessika Roswall istaknula je da je nova Uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu ulaganje u budućnost Europe.
Prema njezinim riječima, PPWR će pomoći u smanjenju količine otpada, povećanju recikliranja, povećanju sigurnosti ambalaže koja dolazi u kontakt s hranom ograničavanjem štetnih tvari poput PFAS-a te smanjenju ovisnosti o primarnim sirovinama. Sve su to, istaknula je, ključni koraci prema istinski kružnom gospodarstvu.
Istodobno, Uredba će zamijeniti fragmentirana nacionalna pravila koja gospodarskim subjektima otežavaju poslovanje na jedinstvenom europskom tržištu. No, nova pravila donose i troškove prilagodbe, zbog čega je Europska komisija intenzivno surađivala sa sudionicima na tržištu kako bi se nova pravila provela na pragmatičan način i uz što manje administrativnog opterećenja.
